GRADELE U DVA GRADA: Jest Ćiba, ali baš kako triba!

Gastrobajterova poredba: ručak u dva lokala, u dva grada, nedjeljom u dva, za 10 osoba. Da je ekipa iz Ćibe barem stavila kakav smjerokaz na Pojišansku ulicu, koji bi ukazivao na njihovo egzistiranje i lokaciju, mnogi bi pošteni Splićanac, nakon što se opskrbi beletristikom u centralnoj gradskoj knjižnici Marka Marulića, skrenuo s glavne ceste, da provjeri koja su dnevna gotova jela istaknuta na Ćibinoj tabli…

PRIČA DRUGA; Nedjeljom u 1, osoba 10… Nakon Batak grilla u Zagrebu, naš Gastrobajter Igor Gomezelj iznio je svoje impresije o  splitskom bistrou Ćiba…

Kako sam tek dotepenac, a ne fetivi Splićanac, uvijek mi je nešto falilo u vikend ophodnjama na Bačvice i oko njih. O.K. – Goran Karan i ekipa zadovoljavaju se uvijek istim đirom, većina ljudi živi za to da se u svako godišnje doba opušta na štekatu, pogleda usmjerenog put Brača. Kava u Žbirca uvijek mi prija, ali zar je to sve što imam ja od nedjeljnog prijepodnevnog izlaska? „Kamo nakon kave?!“ zavapio sam prošle nedjelje u po bota, a drug Sina spremno je odgovorio –„Ajmo u Ćibe na roštilj!“. grunf-je-bio-ovdje

Tako smo dobili drugog kandidata za naš usporedni test…

Za Ćibu sam čuo, ali tamošnji roštilj probao nisam, pa je ova ponuda dobro zazvonila i to ne samo u mojim ušima! Skupili smo svu dicu, sve žene i muževe naše ekipe koji tog dana nisu imali riješen nedjeljni objed u none, i biciklima, Uberom i na noge krenuli put Gospe od Pojišana.

Lokaciju sam pronašao iz druge, što govori o tome da bi vlasnici objekta mogli dodati kakav smjerokaz ili tablu na Pojišansku cestu, budući da sam ovuda prošao nebrojeno puta i nisam zamijetio restoran. U prohladno zimsko nedjeljno poslijepodne lijepo je bilo ući u Ćibu, mali restorančić, ugodno ugrijan i namješten u jednostavnom, domaćem, nenametljivom štihu, od kojeg se čovjek odmah otkravi i naruči aperitiv, još s nogu!

Aperitivi, odnosno digestivi poredani su na šanku kao špalir hostesa koje dočekuju goste i usmjeravaju prema preferencijama: šljivovica, medovača, smokva, limunčelo, travarica, rogač, što god vam je srcu drago, tako da promrzli namjernik brzo vraća boju u obraze… Unutrašnjost je ugodna i u nedjelju poslijepodne zaposjednuta stalnim gostima koji znaju po što su došli. anja-ukrajinka-copy-copy

Popis gotovih jela na tabli bilo je prvo što sam zamijetio nakon ulaska, ali došli smo na roštilj, pa smo roštilj i naručili. Ljubazno osoblje sugeriralo nam je što uvrstiti u izbor miješanog mesa, pa smo naručili platu Ćiba, koja predstavlja „best of“ presjek gradelarske ponude za djecu i odrasle. Odrasli su se uhvatili koke i bržole, uz prilog fažola, à la gravče-na-tavče, pa sve na lepinju, kao u škartoc. Meni je drag bio punjeni lungić! Djeca su, naravno tukla po ćevapima, kobasama i krumpiru na ploške, koji je bio pravo osvježenje, nakon nebrojenih pommes-frites aranžmana koje smo preživjeli drugdje. Pogled je čeznutljivo skretao na okolne stolove, gdje su stalni gosti lagano guštali u gotovim jelima i čini mi se da je to glavni adut u Ćibinoj ponudi. Naročito je hvaljen bio tingul, toga dana posebno istaknut u ponudi dana. Izgledom me privukao i jedan ozbiljan Ćiba burger, koji je pobjedonosno pronesen preko naših glava do mlade konzumentice za susjednim stolom.plata-ciba

Ono što nas je posebno razveselilo bilo je crno vino kuće koje nam je misteriozno ponuđeno, bez imena. Kasnije smo ipak doznali da se radi o plavcu Senjković, vinu koje nas je oduševilo svježinom, kvalitetom i cijenom! Samo zbog toga je vrijedilo doći do Ćibe – našli smo mjesto u Splitu, gdje se može popiti žmul dobra vina i nasmijati se računu!

Zaključak: ručak za deset (osoba) uz krasno vino za osamdeset kuna po litri, svakako će me nagnati da slijedeći put nakon što obavim knjižnicu, protegnem noge i u Ćibi iza Gospe od Pojišana provjerim natpise na tabli dnevnog menija. Ipak, kao i kod ostalih splitskih lokala, zamjetna je paprenija cijena spize u usporedbi sa zagrebačkim odredištima. No, tu nam više ne pomaže niti Blaškovićeva Liga za borbu protiv turizma… Da se razumijemo – Ćiba je ipak u splitskom restoranskom cjenovno povoljnijem razredu.

Gastrobajter: Igor Gomezelj