VALLIS AUREA: Kroz bačve i trpeze Zlatne požeške doline s Nenom Pavinčićem…

Požeška kotlina je simbol hrvatske kontinentalne vinske kulture s osam stoljeća tradicije, vrhunska, priznata vina koja sve više ostavljaju trag i na svjetskoj razini, gastronomija koja udovoljava i najistančanijim ukusima, opuštajuća, netaknuta priroda sa osunčanim vinogradima i plodnim poljima, a iznad svega toga najviši vrh Papuk čiji je teritorij zasada jedini geopark u Hrvatskoj koji je svoj status dobio zbog iznimne geološke baštine gora Papuka i Krndije te je i uvršten na kartu UNESCO lokaliteta. Sve su to važni detalji koji karakteriziraju ovaj slavonski kraj te u potpunosti opravdavaju stari rimski naziv istog – VALLIS AUREA tj. Zlatna dolina sa Požegom kao središnjim mjestom.

Kako smo, vozeći se prema našem prvom odredištu – restoranu i prenoćištu Schön blick, prošli kroz mjesto Kaptol, znao sam da će blagoslovljeno biti sve što su nam domaćini pripremili, pa tako i mi slučajno blagoslovljeni, započinjemo našu vinsku gastro avanturu za pamćenje u trajanju od dva dana ( op.a. da je trajalo više, jetra potpisnika ovog teksta ne bi izdržala J ).

U mjestu Vetovo, uz cestu Velika – Kutjevo, smjestio se restoran s trideset godišnjom tradicijom – Schön blick (lijepi pogled) . Blizina Požege, a samo sat vremena vožnje od Osijeka, čini ovo mjesto idealnim za bijeg od svakodnevnice, vikend izlete ili izvrstan ručak.  Tradicionalna slavonska kuhinja s naglaskom na svježu slatkovodnu ribu koje ima u izobilju i glavnim adutom šaranom,  te internacionalna kuhinja obogaćena vrhunskim slavonskim vinima kutjevačkog vinogorja, odlike su restorana. Simpatični domaćini na čelu s Anitom Miličević Marić dočekali su nas količinom hrane koliko su im stolovi veliki. A veliki su….

Na hladnoj plati naše gladne oči zaiskrile su, a kakvim drugim nego lijepim pogledom na  kulenovu seku, čvarke, kriške kruha namazane mašću i posute paprikom, sir, slaninu.… Bila je to svojevrsna predigra za ono što je tek usljedilo. Nezaobilazni fiš paprikaš, specijalitet kuće – pijani šaran – jelo koje se priprema tako da se šaran “napije” graševine, a zatim ide na tavu, a potom i u pećnicu, ostali različiti mesni specijaliteti, a za desert makovnjača i orehnjača te palačinke u wine chateau. Sve to uparili smo sa kutjevačkom graševinom te Krauthakerovim zelencem, a završili sa izvrsnom izbornom berbom bobica graševine vinara Branka Jakobovića. Opusti se čovjek uz sve ove delicije i prava bi šteta bila da odmah krene dalje na put, a u blizini restorana romantično jezero sa pet bungalova za odmor te ukusno uređenim sobama grijanima sa peći na drva. I ribiči će ovdje u potpunosti doći na svoje jer mogu pecati direktno sa terase kućica. U svemu tome možete u dvoje uživati za samo 260 kn s uključenim doručkom! Zapravo toliko je lijepo da možete uživati i sa samim sobom.

U sklopu projekta Hrvatske turističke zajednice “Volim Hrvatsku”, TZ Požeško-slavonske županije provela je akciju “Zeleni cvijet” u 2011. godini u kojoj je u kategoriji najbolje uređene turističke destinacije prvo mjesto pripalo restoranu Schön Blick, a objekt je i nositelj standarda Okusi Zlatne Slavonije.

Prvi dan, domaćini u potpunosti vjerujući u naše kapacitete, organiziraju i posjet dvama priznatim vinarima – vinariji Jakobović te Krauthaker.

Vinarstvo je duga tradicija ovog područja koja je iznjedrila brojna kvalitetna i vrhunska vina prepoznatljiva u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Važno je istaknuti i da se vinogorjem proteže 45,3 paralela koja povezuje vinorodno najznačajnija vinogradarska područja: Istru, Piemont, Val du Rhone, Bordeaux i Oregon.

Tradicija je riječ kojom možemo predstaviti vinariju g. Branka Jakobovića iz Vetova. Istoimena obitelj proizvodi vino već stotinu godina o čemu svjedoče stare bačve, fotografije te mnoštvo priznanja koje ćete uočiti u njihovoj kušaonici. U svojoj ponudi imaju čak sedam vrhunskih vina – sve bijele sorte, crni cuvee te izborne berbe, a g. Jakobović skromno komentira da je to zahvaljujući položaju njihovih vinograda koji se nalaze na južnim, uvijek osunčanim i prozračnim obroncima Papuka, na nadmorskoj visini od oko 260m, povrh naselja Vetovo, a to je samo središte najkvalitetnijega hrvatskog vinogorja, Vinogorja Kutjevo.

Jednu „putnu“ u vinariji Jakobović smo ipak ostavili za drugi put obzirom da na izlazu iz kušaone piše: „U Vetovu kod Brane, putna se pije kad se pane“, a nas su noge još držale. No ne zadugo jer……krenuli smo put vinarije Krauthaker….

Decanter World Wine Awards, Chardonnay du Monde, Challenge International du Vin, MUNDUSvini Great International Wine Award, Međunarodni festival graševine…su prestižna svjetska natjecanja gdje vinarija Krauthaker redovito osvaja nagrade i tu je sažeta sva bit, esencija i filozofija dotičnog podruma pokrenutog 1993. sa samo jednim hektarom vinograda. 2019. vinarija Krauthaker u svome vlasništvu ima 42 hektara vinograda, grožđe kupuje sa još 75 hektara te ukupno godišnje proizvodi 650.000 litara što gospodina Krauthakera svrstava među najvažnijeg hrvatskog vinara.

U ime domaćina, na vratima vinarije Krauthaker nas je dočekao simpatični Zdravko Ketović provevši nas kroz podrume i priču nastanka vinarije, povijesti, stvaranja etikete, mikrolokacije vinograda te na koncu i vođenu degustaciju Krauthakerovih perjanica od čak deset etiketa!!! Krenuli smo sa najpoznatijim vinom ove regije – graševinom s položaja Vidim i Mitrovac, a nastavili između ostalih sa chardonnay-om Rosenberg, crnim pinotom, uživali i u Kuvlakhe zelencu te finiširali desertnom, kompleksnom i profinjenom graševinom izborne berbe prosušenih bobica.

Kako Vladu Krauthakera i osobno poznajem, nikada neću zaboraviti prvi dojam koji mi je ostavio. Istinski gospodin, jednostavan i skroman što je dar dan velikim ljudima.  Velikim poput njegovih vina gdje su u svakoj zlatnoj kapljici spojeni tradicionalnost, znanje, iskustvo i priroda. Vlado, uzdravlje Vam bilo i hvala na iskrenom gostoprimstvu!

Ozbiljno poljuljani i nadasve veseli od našeg vinskog puta, odlazimo prema posljednjoj stanici te večeri – prekrasnom imanju Akademija Graševine koja objedinjuje hotelijerstvo, ugostiteljstvo i vinarstvo, a nalazi se u okolici Kutjeva.  Restoran u sklopu objekta nudi različit izbor vrhunskih sezonskih delicija pripremljenih s domaćim namirnicama, a posjetitelji mogu uživati u šetnji vinogradima, bicikliranju, dječjem igralištu te se i odmoriti u jednoj od deset soba. Ljubazni domaćini su vodili računa da će nam okrijepa hranom itekako dobro doći nakon podrumskih putešestvija, te su nam pripremili pogačice sa aromatiziranom masti, tjesteninu sa slaninom i svježim sirom, a za glavno jelo svinjsku pisanicu punjenu suhim šljivama na bijelim i žutim žgancima. Posebno je efektna bila desertna priča kada su je konobari poslužili na staklenim pločama dugima oko dva metra.

Sljedeće jutro put nas je odveo u „svjetsku prijestolnicu vina, a hrvatsku prijestolnicu graševine“. Naime tim nas je riječima dobrodošlice u centru Kutjeva dočekao gradonačelnik Josip Budimir. Između ostalog spomenuo je kako grad Kutjevo ima ogroman turistički potencijal pa čak da bude i predvodnik kontinentalnog turizma u RH no trenutno je najveći problem nedovoljno smještajnog kapaciteta ali da se radi na tome. Indikativno je da smo razgovor vodili ispred prekrasnog, novoobnovljenog zdanja dvorca Kutjevo koji bi itekako pripomogao problematici smještaja i to s trideset soba visoke klase ali je registriran kao klub hotel baština zatvorenog tipa.

Nakon obilaska dvorca, ulazimo u najstariji hrvatski podrum iz 1232.godine izgrađen od strane svećeničkog reda Cistercita. Podrum je u vlasništvu Kutjeva d.d. inače najvećeg proizvođača vina ove regije, a mogu se pohvaliti i drugom najvećom bačvom u hrvatskoj veličine 53.520 litara te napravljenoj od slavonskog hrasta. Ovdje se vino bez prekida pije više od 750 godina, kazuje nam sommelier Drago Humski dok nas pričom i korakom uvodi u dubinu romantičnog i mistično-inspirativnog kutjevačkog podruma. Savršena je to kulisa za odmorit dušu i tijelo, osjeća se duh minulih vremena, a potpunoj opuštenosti svakako pridonosi i nedostatak signala mobitela. I više od opuštenosti, prema legendi, obuzelo je dvoje poznatih ličnosti, caricu Mariju Tereziju te baruna Franju Trenka. Naime nakon što su se na ovome mjestu „raspametili“ biranim vinima, rastjerali su poslugu i podrumare, a na središnjem stolu podruma zauvijek je ostao njihov zajednički trag u obliku udubljenja. Tko god stavi ruku na stol, ako su u glavi žarke ljubavne želje, vrlo brzo će mu se i ostvariti….  Siguran sam da će vam ruka biti na pravom mjestu legendarnog podruma kojeg svakako treba posjetiti.

Potpuna suprotnost kutjevačkom je ultra moderni podrum vinarije Galić. Već izvana nova zgrada pokazuje suvremenost, a takva moderna industrijska arhitektura se nastavlja i ulaskom u vinariju i podrum koji je poput komandnog mosta svemirskog broda Enterprise. Vrhunski je to opremljen prostor u kojem možete odraditi gotovo sve u vezi vina od verifikacije, prerade, proizvodnje, buteljiranja pa do degustacije koju toplo preporučam u ostakljenom barrique podrumu sa 152 bačve crnog vina u kojem neprekidno svira klasična glazba. Modernim jezikom – definitivno „must see“.

U samom centru Kutjeva nalazi se i vinarija Tandara sa svojim podrumom djelomično ukopanim u brdo zbog izolacije i kontroliranja vina u fermentaciji. Zanimljivost ovog proivođača je da njime vladaju žene pa nas je i slijedom toga dočekala vinska kraljica Nikolina Tandara sa svojom mladom graševinom, a od 2003. proizvode još i rajnski rizling i kupažu cabernet sauvignona i merlota.

Nakon ukupno pet vođenih degustacija, toliko smo vremena proveli u vinskim podrumima da smo i osobno počeli konkurirati odležanim arhivskim vinima pa je bilo krajnje vrijeme da pobliže upoznamo čari i ljepote otvorenog prostora i zelene idile Parka prirode Papuk na lokaciji Novo Zvečevo gdje nas je bogatim ručkom i domaćom šljivovicom dobrodošlice, dočekao voditelj luksuznih villa Montis Aurea g. Igor Salak. Ukupno četiri reprezentativna objekta smještena na nadmorskoj visini od 447 metara u okruženju netaknute prirode i čistog planinskog zraka, dovoljan su motiv da se sa obitelji ili društvom uputite u ovaj geo park. Poželite li se nakon bicikliranja, pješačenja i rekreacije po šumskim predjelima, dodatno opustiti, možete to učiniti u bazenu, finskoj sauni ili jacuzziju s prekrasnim pogledom na zelenilo koje vas okružuje.

Pa kako svemu lijepome dođe kraj, tako je sustigao i nas. A dok čitate ove redove, netko drugi u potpunosti uživa u svim blagodatima i ljepotama koje pruža ovaj poznati vinski kraj, ispija čašu zlatne graševine dok mu se pogled spušta na mnogobrojne slavonske delicije pripremljene s ljubavlju te poslužene iskrenim i velikim slavonskim gostoprimstvom.

Zato ne čekajte te krenite put Zlatne požeške doline jer „biti će da nas neće biti ali će i tada biti da će se ovdje dobra vina piti“.

 

tekst i slike: Neno Pavinčić (Gastronaut)