ANTONIČIN MLIN: Oaza uz Žrnovnicu u kojoj vrijeme miruje

U stoljetnoj vodenici obitelji Aljinović iz Žrnovnice melje se brašno kao što se to radilo i prije 800 godina, a sve na samo desetak kilometara od Splita. U obiteljskoj kamenoj kući pored mlina, Aljinovići uredili su i staru konobu gdje gostima služe domaće kruh i puru od žitarica koje su sami samljeli. Nude im pršut i sir, te sezonsko povrće iz svog OPG-a, peku im pastrve iz kućnog ribnjaka i spremaju peke. Prave i domaće sokove od ljekovitog bilja, a kad tome pridodate nedirnuti komadić krajolika uz rijeku Žrnovnicu, dobrano zaklonjen od mjesta i prometa, na imanju Aljinovića, koje je ujedno izletište, imate osjećaj kao da je vrijeme stalo prije 200 godina.

– Pšenicu i kukuruz za brašno sije se za n    aš OPG-u u Brnazama u Sinjskom polju, a raž nam dolazi iz Smiljana u Lici. Sve se pravi potpuno prirodno kao i stotinama godinama prije, dakle, uz uz pomoć kamena i vode. Pamtim da je moja pokojna baba Ivanka kao vodeničarka bila poznata u cijelom kraju. Po brašno u naš mlin dolazili su joj ljudi iz okolnih mjesta poput Dubrave, Srinjina, Tugara, Dugog Rata, pa i udaljenijih Kaštela. Vodenica radi stoljećima, samo smo joj obnovili mlinska kola prije osam godina. Dolazi nam sve više ljudi po brašno, posebno onih koji traže zdrave namirnice. U našem brašnu nema nikakvih aditiva, žitarice nisu tretirane. Najvažnije je da se zrna u ovakvim mlinovima melju puno sporije nego u suvremenim, mi ne možemo izbaciti više od 300 kg brašna, pa da ga meljemo i deset sati na dan. Naime, na ovaj način zrno se ne “zapali”, jer pod vodeničkim kamenom ne stvara se veliko trenje, a kako nema pregrijavanja izostanu i termički procesi kao kod industrijskoga mljevenja gdje sve ide tisuću puta brže, te se sačuvaju svi vrijedni sastojci žitarice u brašnu – objasnio je Marko Aljinović koji je vještine izučio od oca Ivana, a sedma je generacija te žrnovačke loze mlinara vodeničara.

Ne zna se točno kad je izgrađen taj mlin. Prvi pisani trag o njemu datira iz 1685. godine, a po predaji star je i 600-ak godina. Vodenica je podignuta na ostacima još starijeg mlina, a kako tamo sve odiše prošlošću na obiteljskom izletištu Aljinovića, tik iza vodenog mlina, snimani su prije dvije godine kadrovi 4. sezone HBO-ovog serijala “Igre prijestolja“. Posljednjih 200-ak godina mlin je u posjedu obitelji Aljinović, nosi ime Antoničin po Markovom pretku Antonici, a nekad je bio poznat kao Benzona mlin.

Smatra se i da je mjesto Žrnovica dobilo ime po žrnjevima na vodi (mlinovima), a na tamošnjoj rijeci dugoj tek oko 5 kilometra još je 1648.godine bilo popisano 26 mlinskih kola; dva do tri po mlinu. Prvi zapis o mlinovima u Žrnovnici datira iz 1212. godine, a danas je Anotničin mlin posljednji koji radi. Usput rečeno, u Hrvatskoj je prije 150 godina bilo oko 800 vodenica, a od nekolicine preostalih najpoznatije su Gašpine mlinice na rijeci Jadro u Solinu, na Majerovu vrilu na Gackoj, vodeni mlinovi na Skradinskom buku i Roškom slapu na Krki, u Rastokama kraj Slunja, te u rezervatu Pantan pokraj Trogira.

• Rijetko je danas da ima ljudi koji rođenjem odmah dobiju i profesiju. Mlinara vodeničara tek nas je nekolicina u Hrvatskoj, no, apsurdno je da država traži da za to se zanimanje prođe školovanje za mlinara, iako tamo nećete naučiti kako se radi s mlinskim kolom. Naše vještine su se stjecale generacijama i stotinama godina, pa bi bilo dobro da država pomogne da se održe ovakvi stari zanati, da i mi možemo prenijeti svoje znanje drugima – kazao je Marko.

Domaćeg brašna u Žrnovnici ima, ali skoro da i nema mekousne pastrve solinke koja je naseljena u toj rijeci iz Jadra. Stoga Aljinovići u svom ribnjaku uzgajaju kalifornijsku pastrvu.

– Nekad je Žrnovnica, kao i rijeka Jadro, imala dosta te pastrve, to je endemska vrsta iz ovih dviju rijeka koje se napajaju vodom iz podzemnih tokova Cetine. Kako je ugrožena vrsta, mi za naše potrebe uzgajamo kalifornijsku pastrvu koju služimo uz domaću puru i bademe. Važno je da je sve što nudimo friško; riba dolazi na stol, takoreći iz vode, a pura nedugo nakon što samljevena ispod mlinskog kamena. Salate i ostalo povrće su sezonske i iz našeg vrta – kazao je Marko Aljinović.

Krajem sezone Aljinovići zatvaraju konobu, kako bi se posvetili radu u OPG-u. No, tijekom cijele godine može se otići po brašno u Antoničin mlin i uživati u prirodi na izletištu uz rijeku.

 

maj