GASTROBAJTER U ATENI – Gyros nikad neće biti kebab!

Grci su ponosni na svoju civilizaciju i utjecaj helenizma na moderno društvo, pa tako naglašavaju i da  prva kuharica potječe iz Grčke, a napisao ju je stanoviti poeta Archestratos oko 300.g.pr.n.e. Ipak, kada krenete gladni kroz Atenu prve riječi koje ćete razabrati na uličnim natpisima sigurno će biti: gyros, souvlaki, kebab. 

Zauzeli smo zato mjesta u tourist-friendly ugostiteljskom objektu THE OLD OMONIA GRILL & COOK HOUSE, na istoimenom trgu Omonia i krenuli u boj! „Čuj, souvlaki! To zvuči egzotično!“, rekao sam ja i naručio souvlaki & tzatziki – nekako mi se rimovalo. Avaj! Nisam znao da na grčkom SOUVLAKI doslovno znači: komadi mesa pečeni na štapu. Dobio sam, dakle ražnjić, a uz njega tanko nasjeckani kukumar uvaljen u vrhnje i češnjak.  „Pa ovo radimo i mi doma!“, grintao sam ja. Dobro, nije bilo baš tako banalno – SOUVLAKI se u pravilu radi od svinjskog, junećeg, janjećeg, ili ako se baš mora pilećeg mesa, mariniranog 12 ili 24 sata prije pripreme, tako da je meso bilo izvrsno. Tzatziki je tradicionalni umak od jogurta i svježeg krastavca, a poseban okus mu daje kombinacija češnjaka, kopra, maslinovog ulja i limuna. Da me malo oraspolože, suputnici su mi ponudili da probam pohani sir u kuglicama, zvan sfougata. Ovo me podsjetilo na brazilski pão de queijo, iliti kruh od sira, grickalicu koju sam odmah na prvu zavolio, kad sam jednom davno imao prigodu doručkovati „po brazilski“.

 

Kada na tržnici veći dio godine imate izbor kakav smo zatekli u Ateni početkom listopada, nije teško održavati inventivnost i gastro – kondiciju u kuhinji! Tržnica Monastiraki jedna je od često spominjanih egzotičniih europskih tržnica, posebna po tome što se na njoj nude proizvodi sa istoka i zapada, sa područja mediteranske i kontinentalne klime. Grčka kuhinja, kao i druge mediteranske puna je živih boja i opojnih mirisa. Zato je popularna i poznata diljem svijeta, premda mnogi ne dijele tu oduševljenost, dajući prednost nekim drugim kuhinjama mediteranskog bazena.

Ipak, ono što će prosječni turist prvo htjeti kušati kada dođe u Atenu, vjerojatno će biti Gyros (grč. γύρος = krug), poznati i sveprisutni grčki fast food koji se uživa diljem svijeta. Radi se o brzoj hrani koja je popularnost stekla u drugoj polovici prošlog stoljeća, kada se iz Atene proširila svijetom. Ono što valja znati je da je Gyros jedna od inačica kebaba, turskog jela koje je opet još u osmanlijsko doba prošireno diljem euroazijskih provincija Osmanskog carstva. No, to je tek jedan od spornih specijaliteta koje Grci i Turci drže svojima i samo svojima u gastro – rivalitetu koji  traje barem od izbijanja grčke revolucije protiv Otomanske vladavine. Sporna je i Dolmades sarma koju Turci nazivaju Yaprak sarma – sarma koja se radi u listovima vinove loze, a u našim krajevima, kao ostatak otomanskih vremena japrak se radi i od listova raštike.

 

Slušao sam grčke argumente o autohtonosti ovog specijaliteta, ali bojim se da povijesni fakti više idu u prilog turskim kroničarima. Ovaj sam specijalitet probao u Stamatopoulos taverni,  jednom od atenskih restorana koji osim prilagođene grčke kuhinje, nudi i prilagođenu grčku glazbu „za turiste“. Japrak kod starog Stamatopoulosa mi je posebno prijao, a osim sarme u listu vinove loze na stolu se našlo dosta toga.
Ovdje vam prvo (kako je i red) ponude ouzo,  grčki aperitivni liker od anisa, koji mi nikako nije po volji, ali ga turisti oduševljeno prihvaćaju. Ja više volim tek otvarati lokalnim pivom, naročito kada sam prvi put u nekom gradu, pa sam posegnuo za bocom Mythosa, grčkog lagera, koji je poznat i kao „turističko grčko pivo“, a dolazi iz pivovare koja je od 2008. pod Carlsbergom. Da citiram jednog našeg on-line ocjenjivača piva – „ništa posebno, prosječno industrijsko pivo“.

 

Uz turističko pivo ide i turistički meni, a ovdje prevladavaju plate sira i salate, patlidžani i tikvice sa ili bez sira, zapečeni ili u musaki. Tu su i ćufte koje se u Grčkoj zovu keftedakia.  Turistički vodiči kažu da svaki grčki obrok morate završiti tradicionalnim desertom poput loukoumadesa, neumjereno zaslađenih fritula ili  grčke halve (nikako ne turske!). Meni se ipak više sviđa baklava, koju bez predrasuda s jednakim entuzijazmom prihvaćam u Grčkoj, Turskoj ili Bosni i Hercegovini, a rado bih probao, primjerice, azerbajdžansku pahklavu sa lješnjacima. Navodno se grčka baklava tradicionalno radi od 33 sloja kora, koje imaju simboliku Kristovih godina. Uz sljedove hrane i slatko, dobro je išlo crno vino sorte agiorgitiko, iz poznatog (u Grčkoj) vinogorja Nemea. Agiorgitiko navodno znači grožđe svetog Jurja, a slovi kao jedno od najvažnijih i najstarijih vinskih kultivara u Grčkoj. Butelja vina od ove sorte ili butelja kupaže sa cabernet sauvignonom ili syrahom u prosječnom atenskom restoranu koštat će vas oko 30,00 do 40,00 €. Cijene hrane u turističkim zalogajnicama i prosječnim restoranima u centru Atene kreću se od 7,00€ za burger, 9,00€ za Gyros, dok ga na uličnim štandovima možete dobiti za 2,00€. Otprilike 14,00€ odvojit ćete za odrezak ili miješano meso/ teletinu i janjetinu po domaći. Piva u restoranima kreću od 3,50€ za domaći Alfa lager od 0,5 l, ali se zato boca vina može dobiti za oko 15,00€ ili manje.

 

Grčka kuhinja puna je gastronomskih utjecaja – turskih, arapskih i mediteranskih. Grčka kulinarska tradicija seže daleko u povijest, ali čini se da je uz višestoljetni crossing-over, malo originalnog ostalo na suvremenom grčkom jelovniku.  Ipak, popularnost grčke kuhinje, kao i grčkih znamenitosti proširila se svijetom u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća, posebno nakon ogromnog uspjeha filma Grk Zorba. Zanimljivost je da je pravi Zorba, odnosno udovac Jorgos, 1922. godine iz Soluna preselio u (Sjevernu) Makedoniju, u Skoplje, sa svojom 10-godišnjom kćerkom Ekatarinom. U Skoplju je živio gotovo 20 godina i redovito pohodio gradski hotel Lovec, ali i lokalne kafane. Umro je od srčanog udara 1941. i pokopan na groblju Butel u Skoplju. Slavni grčki pisac Nikos Kazantzakis, koji je sa Zorbom prijateljevao, na osnovi njihove korespondencije napisao je roman – Grk Zorba, objavljen 1946. godine.

Pisao, pio jeo: Igor Gomezelj alias Tedi Salato Greco

 

 

 

recept je na linku:

RECEPT DOLMADES – Grčki klasik u vege varijanti